Branka Primorac

„Čitati ili skrolati? Oliver Twist kao posljedica TikToka“

„Temeljna teza romana“, piše Pula Rem, „je da bolno iskustvo može dovesti do otrežnjenja povodljive mlade osobe, ali uz puno opasnosti suvremenog svijeta“

Bilo je podosta zbrke s datumom predstavljanja novog romana Nestala (Alfa, Zagreb, 2025. ur. Božidar Prosenjak) kad sam, zbog želje da mu prisustvuju unuci koji žive u Madridu odabrala datum 29. prosinca u vrijeme njihova uobičajena boravka u Zagrebu. Taj nezgodan termin usred dva blagdana iznudila sam na sentimentalnost od ravnateljice Knjižnice Bogdana Ogrizovića, uvijek susretljive dr.sc. Jasne Kovačević koja na žalost velikog broja pisaca ove godine odlazi u mirovinu. A onda se ispostavilo da najmlađeg naraštaja Primoraca 29. prosinca više neće biti jer kartu za povratak imaju dan ranije. Kad se izjalovio moj plan, kad je ispalo tako zapetljano i nespretno, pametna prijateljica Ines Škufljić savjetovala je da promijenim termin, da je svaki drugi datum bolji od onih u tjednu između Božića i Nove godine. Lako je bilo reći… Ostala su dva mjeseca do kraja godine, svi su termini u „Ogrizoviću“ bili popunjeni, nudilo se tek nekoliko u prosincu usred dana. Usklađivanje s petoricom promotora nije išlo lako. Svako u svojim ranije dogovorenim poslovima i obvezama kao što ih ima Osječanka Paula Rem, sveučilišna profesorica kojoj Cvjetni trg s najpopularnijom knjižnicom u gradu nije iza ugla. Trebala je pronaći slobodnu rupu između predavanja, seminara, ispita i k tome doputovati do Zagreba. Za dvije učenice/glumice iz Gimnazije Dubrava i njihovu voditeljicu prof. Željku Župan Vuksan tražilili smo vrijeme koje će najmanje našteti obrazovnom procesu, odsutnosti s nastave i učenju. U kriš-kraš pregovorima za naš susret s publikom uspjeli smo bez gubitka ijednog člana utvrditi datum 3. prosinca u 13 sati.

Unatoč promjeni imali smo dovoljno vremena za pripreme. Tek tada je Štefica Milančec, tajnica u izdavačkoj kući Alfa, mogla likovnoj urednici Ireni Lenard proslijediti tekst za pozivnicu i poslati ga mailing listom na uobičajene adrese, a ja svojim prijateljima.

Tražila se slobodna stolica

Sve je obavljeno što je trebalo biti obavljeno. Moglo se odahnuti. Samo djelomično, jer u tom tzv. mirnom razdoblju nastupa faza strepnje hoće li biti gostiju, hoće li ih biti samo za prvi red ili će se tražiti stolica više. Veći je strah od prazne dvorane od lošeg dana, kiše, snijega, hladnoće.
Te srijede u 13 sati knjižnica je bila puna. Za one koji su kasnili već je bio problem naći bolje mjesto. Bilo ih je nekolicina koji su cijelo vrijeme stajali. Nervoza je nestala petnaestak minuta prije početka, tim više jer su na vrijeme došli svi glavni sudionici: prve su stigle srednjoškolke Mia Bošnjak i Laura Antolić, interpretatorice dramatiziranog dijela romana i povukle se iza polica knjige za još jednu probu. Iako je nismo očekivali, jer je imala nastavu, s minimalnim kašnjenjem stigla je njihova mentorica prof. Željka Župan Vuksan iz Gimnazije Dubrava koja vodi fakultativni predmet Dramski odgoj, jedini takav u Hrvatskoj. Najavljena magla nije ometala promet na autocesti Osijek-Zagreb pa je autorica vrlo promišljenog esejistički napisana pogovora u knjizi Nestala dr. sc. Paula Rem, zahvaljujući ocu prof. u mirovini, književniku i „vozaču“ Goranu Remu stigla u pravi trenutak u „Ogrizović“. Tada su već mnogi pitanjima okupirali ranije pristiglog književnika, urednika Alfine biblioteke za mladež Božidara Prosenjaka, autora romana Divlji konj, jednog od najboljih hrvatskih romana za mlade napisanog 1989. Denis Derk, književni kritičar i kolega večernjakovac, došao je dovoljno rano da je mogao prije službenog početka pročakulati s kolegom iz Večernjaka, redaktorom i lektorom Strahimirom Primorcem i znancem Goranom Remom. Ilustrator, crtač stripova i promotor stripscene Matija Pisačić s pratnjom, lijepom Ninom, stigao je među zadnjima, ali na vrijeme.
Okupilo se puno ljudi. Neću ih poimence spominjati da nekoga ne uvrijedim, ali bilo je puno kolega i prijatelja, susjeda, znanaca, novinara i književnika. Hvala i onima koji su se ispričali.

Mia i Laura izvele dijalog Petre i Slavice

Većinu prisutnih vidjet ćete na fotografijama, a svima hvala da su izdvojili vrijeme za mene i moju novu knjigu. Iznenadile su me i dvije grupe učenika s njihovim nastavnicama, jedne iz obližnje zagrebačke Osnovne škole J. J. Strossmayera koje je dovela knjižničarka Vanja Lovinčić, a koje je pozvala knjižničarka Tanja Zelenika s dječjeg odjela GK Bogdana Ogrizovića. Druga grupa je stigla iz podaljega Sv. Martina pod Okićem i tamošnje OŠ Mihaela Šiloboda.
Promociju je otvorila ravnateljica dr. sc. Jasna Kovačević poželjevši okupljenoj publici i predstavljačima ugodan boravak u knjižnici, a autorici sreću s novom knjigom. Promocija je počela vrlo opušteno čemu su doprinijele vrijedne Mia i Laura, odabravši za nastup dramatizirani dijalog glavnih junakinja Petre i Slavice, važan za razumijevanje teme romana. Hvala im što su prihvatile poziv i u kratko vrijeme uz sve školske obveze naučile napamet poveći tekst. Bile su osvježenje uobičajenog predstavljanja knjiga. Na kraju su ih svi hvalili.

Potom je Nestala prepuštena stručnjacima na ocjenu. Četvero predstavljača trilera za mlade Nestala bili su sažeti i odmjereni u vremenu tako da se na publici nije primijetila dosada. S velikom pažnjom poslušali su mladu Paulu Rem, respektabilne biobibliografije. Ovom prigodom uvrstit ću dio iz njezina eseja za pogovor Nestale pod naslovom „Čitati ili skrolati? Oliver Twist kao posljedica TikToka“. Tekst se u cijelosti može pročitati u knjizi.

Petra: Osjećala sam se neugodno. Da mogu povukla bih rečeno o čitanju

„Temeljna teza romana“, piše Pula Rem, „je da bolno iskustvo može dovesti do otrežnjenja povodljive mlade osobe, ali uz puno opasnosti suvremenog svijeta. Bezbolnije je sve to proživjeti uz poznate knjiške junake koji su to proživjeli za nas. U romanu se spominje cijeli niz poznatih i istaknutih knjiga: osim Dickensovog Olivera Twista (1838), Petrina okolina često se referira na neke knjige, koje ona poznaje samo po naslovu. U komunikaciji sa Slavicom, Petra po prvi put osjeća nelagodu zbog vlastite neinformiranosti: 'Odjednom sam se osjećala neugodno. Da mogu povukla bih rečeno o čitanju. Tko bi pomislio da Slavica spada u onaj mizerni postotak ljubitelja knjige. Žulja me njezina strast, radije bih da joj se gade slova. To bi bila dobra podloga za prijateljstvo'… Roman Nestala kritički propituje odnos društva prema društvenim mrežama, koje su naprosto prihvaćene kao normalan dio života, a da pritom njihova upotreba gotovo uopće nije regulirana. U doba općeg konsenzusa o tome da novi digitalni mediji naprosto jesu i tu se ne može ništa, roman postavlja pitanje do kakvih posljedica takav nekritički stav može voditi – do nestajanja korisnika društvenih mreža, doslovnog i prenesenog gušenja njihovih želja i ambicija. Roman također ukazuje na socijalno-ekonomski problem – dakle, Oliver Twist za neke je društvene skupine, koje predstavljaju sestre Mirjana i Slavica, još uvijek realnost. No, Mirjana i Slavica hrabro se odupiru takvom životu, čime se šalje afirmativna poruka da postoji mogućnost promjene. Kroz lik Petre, čitatelj prati sazrijevanje jedne osobe koja od pasivne promatračice svog života postaje odgovornijom, zrelijom i senzibilnijom mladom ženom.“

B. Prosenjak: Nestalu čitati dva puta

Božidar Prosenjak se potom osvrnuo na dobru suradnju s autoricom „koja mu uvijek ponudi zanimljiv rukopis“, a za Nestalu rekao je „da je treba čitati dva puta“. Osvrnuo se na Alfinu biblioteku Knjiga za mladež koju uređuje lijepi broj godina u kojoj se objavljuju zbirke kratkih priča, poezija i romani. Svake godine između osam i dvanaest. Godine 2025. bilo ih je rekordan broj. Iskoristio je priliku da kaže kakve rukopise voli i želi vidjeti na svom stolu. „U posljednje vrijeme stvarnost nameće puno crnila. Dosta mi je tema o nenormalnim obiteljima, hoću više normalnih. Književnost za mlade mora ponuditi nadu i radost življenja“ – rekao je.
Ilustrator nikada pozvan na promociju

Matija Pisačić ispričao se što je njegovo ilustriranje trajalo dulje nego obično, ali mu je bilo drago da je prihvatio prijedlog da to ovaj put učini baš on, iako je bio pretrpan poslovima i organizacijama izložbi stripa, radionicama za mlade pa i putovanjem u Kinu. Drago mu je da je pozvan na predstavljanje nedavno izašle knjige kojoj je mogao dati svoj umjetnički doprinos. Spomenuo je da se ne sjeća da je ikada ranije dobio poziv na promociju kao ilustrator. Pohvalio je tekst koji mu su se sviđao i kojeg je ilustrirao sa zadovoljstvom.
Kolegu Denisa koji je sjeo na kraj stola saslušali smo pozorno iako se druženju bližio puni sat. Autoru mora u duši biti ugodno kada profesionalni kritičar izašlo iz tuđeg pera pročita temeljito i pogodi u srž. I ne bježi reći da smo kolege iz Večernjeg lista, iz kulture, a usput spomene kako je kao mlad novinar devedesetih od Primorac, urednice subotnje Revije, dobio jedan od prvih većih zadataka koji se ticao paljenja „nepodobnih“ knjiga koji je objavljen unatoč škakljivosti.

Ovdje prilažem njegov originalni tekst dijelom izrečen na predstavljanju romana:
„Najnoviji u nizu romana lektirne književnice Branke Primorac izdavač Alfa reklamira kao roman za mladež. I doista, roman Nestala, svojevrsna kombinacija kriminalističkog i socijalnog romana jest roman za mladež, ali je svakako i roman za starije čitatelje i to ponajprije zbog čitavog niza aktualnih tema kojima se bavi.
Prvenstveno se tu radi o odrastanju i 'sazrijevanju' adolescenata koje predvodi glavna junakinja Petra, ambiciozna i buntovna četrnaestogodišnjakinja koja se poželjela pozabaviti nestankom djevojke koja također ima četrnaest godina. Dijete tehnološke (r)evolucije u kojoj glavnu riječ vode raznolike društvene mreže, Petra se odvažila na detektivski posao pri čemu je dobila čitav niz životno važnih
lekcija.

Kriminalističke tračnice i socijalna slika Zagreba

"Branka Primorac, i sama iskusna novinarka i urednica, u Nestaloj se pozabavila i socijalnom slikom današnjeg Zagreba, ali i položajem knjiga i novina u današnjem svijetu i to ne samo među mlađim ljudima. Pa je tako roman izletio iz uhodanih kriminalističkih tračnica i postao bolni podsjetnik na brojne probleme s kojima se danas hrvaju mladi ljudi u potrazi za idealima i idolima, dok korporacijski kapitalizam ljude zrelije generacije sve ranije izbacuje iz radnog sustava osiromašujući tako i njih, ali i društvo u cjelini. Roman ima i značajan ekranizacijski potencijal, a svakako valja pohvaliti i ilustracije Matije Pisačića.

Slastičarnica

Poslije puno lijepih riječi zadovoljnu publiku počastili smo kolačima koje je pripremila moja kućna „slastičarka“, rođakinja Jela. Nema bolje!
Na meni je da razmislim jesu li uzdasi i pohvale publike na odlasku bili zbog Jelinih baklava ili Nestale.

Fotografije su Anite Vlašić, Ljiljane Vidović, Gordane Šoban i Knjižnice Bogdan Ogrizović i na tom doprinosu najljepša im hvala kao i promotorima koji su ozbiljan posao obavili bez honorara.

E, tako vam je to kada je knjiga u pitanju!