Branka Primorac hrvatska je spisateljica, novinarka i urednica, fotografkinja rođena u Zagrebu.
Odrasla je kao jedinica, bez brata ili sestre, bez oca koji je umro kad je imala nepune dvije godine, uz majku vrlo mladu udovicu.
Unatoč tome, pamti lijepo i veselo djetinjstvo s vršnjacima na trešnjevačkim ulicama – Kate Dumbović (danas B. Adžije), Kranjčevićevoj i Novoj cesti gdje je išla u osnovnu školu.
U neposrednoj blizini, u Dobojskoj ulici, nedaleko od Trešnjevačkog placa, bila joj je gimnazija, koja je prva uvela testove u naše školstvo i po svemu – novoj zgradi i načinu rada – tada bila moderna institucija.
Još kao studentica boravila je duže vrijeme u Milanu i Londonu, gdje je pohađala Cambridge School za engleski jezik. Završila je Fakultet političkih znanosti i Novinarsku školu CINK (Centar za izobrazbu novinarskih kadrova) pri FPZ-u.
Cijeli je radni vijek novinarke i urednice provela u zagrebačkim dnevniku Večernji list, ali je pisala i za druge novine. Uređivala je nekoliko rubrika, a najduže subotnji prilog magazinskog tipa Revija (prethodnik današnjeg Obzora) i poznati Večernjakov književni Natječaj za kratku priču, potom rubriku kulture i Večernjakovu biblioteku najboljih hrvatskih romana 20. stoljeća, u suradnji sa Seidom Serdarevićem.
Udata je za Strahimira Primorca, ima kćer Ladu i sina Dražena i troje unučadi – Mariju, Martu I Luku.
Piše od djetinjstva, još u četvrtom osnovne škole objavila je novinarski tekst u dječjem časopisu Radost. Prvi književne radovi (priče) tiskani su joj u časopisu za mlade Tina (1972-73) pod djevojačkim imenom Branka Matić.
Godine 1992. izlazi joj prvi roman za djecu Mama, pazi pas!, a nekoliko mjeseci kasnije i njezin najpopularniji roman Maturalac, (koji je upravo doživio svoje prvo inozemno izdanje na španjolskom jeziku kod izdavača KATELANI 2000 iz Barcelone), koji 1993. godine osvaja Nagradu „Mato Lovrak“ za najbolji roman za mladež. Danas je taj roman u lektiri za sedmi razred osnovne škole, kao i roman Ljubavni slučaj mačka Joje za peti razred. Romanom „Zvonka Zmaj i Tri kavalira“ (Nagrada Anto Gardaš za 2012.) svrstana je na Časnu listu IBBY-ja za 2014.
Poziv organizatora vodi je na Svjetski kongres IBBY-a u Meksiko na dodjelu priznanja zajedno s brojnim književnicima i ilustratorima iz cijeloga svijeta. Godine 2017. za roman za mladež „Moj brat živi u kompjutoru“ dobiva dvije nagrade – Nagradu SFERA, popularnog SFeraKona, omiljena među ljubiteljima znanstvene fantastike i poslije dvadeset i tri godine drugi put Nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu objavljen 2016. godine.
Knjiga "Moj brat" već ima drugo izdanje što je uvijek veliki doživljaj za pisca, posebno zato jer taj novi naslov nije školska lektira.
Piše za djecu i mlade i za odrasle, priče, romane, priče za laku noć, dramske igre za radio. Članica je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog novinarskog društva i Društva pisaca za djecu i mlade.
Iskorak u književnost za odrasle napravila je 2001. godine kad objavljuje romansiranu biografiju Perešin, život i smrt za koju dobiva književno-publicističku Nagradu „Bili su prvi kad je trebalo“ za najbolje djelo 2001. o Domovinskom ratu. Dosad ima deset objavljenih naslova, a u Večernjem listu pisala je krimi priče pod pseudonimom Adela M. Fischer.
Napisala je roman za odrasle Divlje godine (2010.) o maloljetničkom zločinu, a inspiraciju je našla u stvarnom događaju iz novinskih crnih kronika. U međuvremenu za Hrvatski radio snimljene su joj dvije radioigre za djecu, „Martino obećanje“, „Moj djed astronaut“ (vlastita dramatizacija) i „Divlje godine“ (dramatizacija Nives Barišić Madunić).
Za radio je napisala nekoliko priča za laku noć. Trenutačo je zabavljena pisanjem kratkih proznih formi koje svoje ishodište imaju u novinarskom životu, ali i podužim romanom „Glavni urednik“ iz istog miljea.
Za rukopis romana dobila je tromjesečnu potporu Ministarstva kulture RH za 2019. pa će godina proteći u intenzivnom pisanju i sjedenju za kompjutorom. Izlazak knjige očekuje se 2020.
.jpg){kind=link}
 intevjuira gošću, 2006.jpg){kind=link}
 i Branka Primorac (Tribina NSK Zbirka inozemna croatica).jpg){kind=link}
 za MOJ BRAT ŽIVI U KOMPJUTORU, 2017..jpg){kind=link}
Inače, nekoliko joj je priča uvršteno u zajedničke zbirke poput „20 + 1 najbolja priča za ljeto“ Broda kulture i to tri godine zaredom 2014., 2015., i 2016. Priča „Dodir struje“ ušla joj je među četrdeset odabranih priča u knjigu „Gartlic ljubavi“(2018.) u izdanju Gradske knjižnice i čitaonice iz Ozlja koja organizira Natječaj za kratke ljubavne priče „Moje drago serce“ u spomen na Petra Zrinskog i njegovo pismo ženi Katarini prije pogubljenja.
Kratku prozu objavila je i u Večernjem listu i u novinama za kulturu Vijenac. Dijelovi neobjavljenog romana „Poduzetnik“ emitirani su joj na Hrvatskom radiju. Okušala se i u pisanju slikovnice pod naslovom „Kako je spašen mali Mate“ pa čeka rezultat.