Predstavljen „Glas naroda“ – nova knjiga Pavla Pavličića

Dali smo drugi naslov da ne dosadimo čitateljima s pohvalama

„Glas naroda“ treća je Pavličićeva knjiga iz ciklusa pohvala, ali u naslovu nema te riječi kao u prethodne dvije jer je izdavač i glavni urednik Mozaika knjiga Zoran Maljković autoru predložio promjenu – da poslije „Pohvale starosti“ i „Pohvale tijelu“ ne dosade čitateljima s pohvalama. No jasan je trag ostao u podnaslovu, koji glasi „Pohvala pučkoj pjesmi“. Ne samo zato, rekao je Maljković u četvrtak 13. veljače u Društvu hrvatskih književnika na predstavljanju nove knjige neumornog pisca i akademika, već stoga što me naslov asocirao na stručnu knjigu, što ona nije, kao što nisu ni prethodne dvije.

To su sve književni eseji koji su se svidjeli publici, a dokaz tome su tri izdanja „Pohvale starosti“ u tri godine i dva izdanja „Pohvale tijelu“ u godinu dana.Od početka se tog četvrtka publici svidio način na koji se o četrdeset i šest pučkih pjesmama govori u „Glasu naroda“. Dobar izbor za dizanje atmosfere bila je pjesma „Ustani, bane“, u interpretaciji glumca Dragana Despota, koja je u povijesti mnogim pjevačima donijela neugodnosti, čak i zatvor. Danas je ona mlaka vodica, nepotrebna, čak i zaboravljena, mladima posve nezanimljiva. Druga su vremena, ban Jelačić vraćen je devedesetih godina prošlog stoljeća na svoje staro mjesto, na glavni zagrebački trg, na desetak metara od ulaza u Društvo hrvatskih književnika. Njegovo zazivanje nije intrigantno kao nekada pa je i pjesma izgubila na popularnosti.

Stručnjakinja za pučke pjesme dr. sc. Ljiljana Marks temeljito je raščlanila književnu vrstu, napomenuvši da je usidrena u 18. stoljeće, no ne i osobito cijenjena. O njima se govorilo kao o pokvarenim pjesmama, kičastim, epikurejskim, dionizijskim i vezanim za vino i pijanke. Kad narod zavoli neku melodiju, autorima se dogodi da njihovo ime bude potisnuto u drugi plan, s vremenom i zaboravljeno, a pjesma proglašena narodnom. To je najljepše što im se moglo dogoditi, rekla je dr. Marks, jer tako žive vječno. I u današnje vrijeme to se dogodilo mnogim poznatim skladateljima i piscima tekstova. Autori su uglavnom nepoznati, a poznatima vječno proslavlja ime. Među poz

natim imenima čije se pjesme izvode kao pučke spomenuto je ime autora „Nadaline“ Jakše Fiamenga i njegova pjesma „Sutra ću te ponijet“ koja se svira na pogrebima. Na iznenađenje mnogih u tom je kontekstu pridodano i ime pjevača i kantautora Drage Diklića čiji su šlageri već dobili epitet pučkog repertoara. Istovremeno je to pohvala autoru, da ostanemo u duhu Pavličićevih naslova, i neki pritajeni žal da je ime stvaratelja izblijedjelo.

Druženje Pavla Pavličića s poštovateljima njegova književnog stvaralaštva završeno je uz pjesmu „Lijepi li su mostarski dućani“, za koju je rečeno da je nedvojbeno autentično književno djelo s više značenjskih slojeva. Ona s pravom uživa status najljepše u svom uzorku, rekla je dr. Ljiljana Marks i dodala da ju je Pavličić majstorski raščlanio do u najsitniji detalj. Na kraju se, opširno, oglasio i autor „Glasa naroda“. Nije došao na ideju da piše pohvalu pučkim pjesmama (draže mu je zvati ih popularnim pjesmama) zbog žanra, već zato jer su ga privukle kao neposrednog svjedoka. Pisao sam ih laički, kazao je, kao čovjek koji je od mladosti bio izložen toj vrsti pjesmama. I za kraj poručio svima: „Ajte, ljudi, na YouTube slušati te važne pjesme!“ (B. P.)

 

© 2019. by znaor.com

Pretraga