Čitaonica - Andrés Neuman: Putnik stoljeća

Knjiga od 555 stranica koju vrijedi čitati

Uživam kad je knjiga dobra, a velika. Još kao dijete, kad bih završila čitanje priče koja me držala u napetosti tužno bih je odložila jer nema više. Nedavno mi je u knjižnici „Vladimir Nazor“ među ostalim knjigama preporučen naslov „Putnik stoljeća“. Brzo sam pročitala sve one od približno dvjestotinjak stanica, a „Putnika“ ostavila za kraj. Plašilo me njegovih petsto pedeset pet (555) stranica jer kad nešto počnem čitati volim pročitati do kraja i tek tada donositi konačan sud. Ne jednom me knjiga iznenadila kad sam je dočitala do kraja.

„Putnikova“ priča počinje dolaskom osobe imena Hans u malo mjesto Wanderburg na putu između Berlina i Dessaua. Zaustavlja se da prenoći noć-dvije. Događaji će međutim promijeniti njegove namjere. Ključno biva kad upozna Gottliba, osiromašena vlastelina i njegovu kćer Sophie te starog verglaša. Ona je pametna i načitana djevojka iz srednjeg sloja, zaručena za mjesnog bogataša, koja vrlo uspješno vodi druženja nekolicine istaknutih Wanderburžana u salonu očeve kuće. Hans, koji nije ostao neprimijećen u malom mjestu, dobiva poziv da se pridruži ozbiljnim razgovorima o onodobnim temama postnapoleonovske Europe.

Postaje član grupe u kojoj su osim njega stalni gosti tipični predstavnici inteligencije mjesta. Povremeno dolazi i Sophijin zaručnik Rudi Wilderhaus koji se ne čini previše načitan i zainteresiran za teške razgovore o filozofiji i politici. Sophie i Hans međutim počinju u raspravama uz čaj i kolačiće dijeliti iste ideje, poglede na književnost, osobito poeziju suprostavljajući se mišljenjima ostalih. Malo pomalo razbukta se ljubav i romansa koju moraju skrivati. Ne zaboravimo riječ je o početku devetnaestog stoljeća.

Neuman kroz uvijek privlačnu temu neprilične ljubavi ocrtava vrijeme otprije stotinjak i više godina – društvenu klimu, položaj žene, muško-ženske odnose, ulogu države, prebogatu vlastelu i sirotinju poput verglaša koji u neimaštini živi u pećini nedaleko grada. Unatoč bijedi sretan je i ponosan na svoj život jer iznad sebe ima zvjezdano nebo koji mu pruža užitak u besanim noćima. Uz ljubavnu i sve druge teme koje je dotaknuo u obimnom romanu pisac se pozabavio i policijom i njezinim metodama. Za to mu je među ostalim trebao serijski ubojica koji u mračnim ulicama Wanderburga sačekuje, siluje i ubija žene. Toliko o sadržaju.

Neuman je majstor stila, samo takav može ispisati pregršt rečenica i stilskih figura koje će svaka na svoj način plijeniti pozornost čitatelja. Vjerujem da će mnogi upravo na stanicama u kojima opisuje ljubavnu strast lijepe Sophie i tajanstvenog Hansa znati cijeniti piščevu lakoću pisanja. A tih stranica na petsto pedeset pet ima razmjerno više nego onih o filozofiji i politici. Ljubavna priča ipak je nešto što uz tako debelu knjigu i manjeg knjigoljupca drži budnim. Što se mene tiče ova vješto pisana proza vrijedna je vremena provedenog uz nju, no ipak je još prerano reći za „Putnika stoljeća“, kao što kaže tekst na poleđini, da je „zasluženo pretkazan kao jedan od nositelja književnosti 21. stoljeća“.

Knjigu je tiskao Hena com, a izvrstan prijevod potpisala je Tamara Horvat Kanjera. (B. P.)

 

© 2019. by znaor.com

Pretraga