Dvije su osobite karakteristike ovoga djela. Ponajprije, roman se bavi učeničkim nasiljem u školi i oko nje,

kao i posljedicama toga nasilja na psihu i ponašanje žrtava, te dodiruje i ostale poroke koji prate devijantna ponašanja mladih, droga, alkohol, sitni kriminal, ekscesni ispadi, uništavanje okoline…

U svojem pak dubljem sloju autorica se zalaže za stjecanje znanja, i korisnih vještina i navika, poštivanje autoriteta sa stvarnim pokrićem, uljuđeno ophođenje i ponašanje prema ljudima, životinjama i prirodi, doživljavanje okoliša kao vlastite svojine, te njegovo održavanje i čuvanje… Sve su to vrline kojih se djeca ponekad srame i od njih odstupaju pod pritiskom agresivnih vršnjaka i u strahu da će biti „bijele vrane“ u svome društvu, a samim time i izopćeni iz njega.

Roman se također bavi predrasudama koje imamo prema dalekim i slabo poznatim civilizacijama, drugim i drugačijim ljudima i kulturama, prema ženama, dakle djevojčicama, prema starijim ljudima i njihovim intelektualnim i umjetničkim sposobnostima. Okvir priče čini sveprisutno nasilje pa i nesvjesno nasilje većine nad onima koji se ne uklapaju u trendove jer su pristojni i dobri učenici, uspješni sportaši i glazbenici.

Potrebno je naglasiti, iako se to lako i prepoznaje, da je ovaj roman imanentnim literarnim kvalitetama, kompozicijom, stilom i likovima, a i spomenutim finim i nenametljivim angažmanom, na tragu najboljih djela hrvatske književnosti za djecu. Kada bi primjerice Mato Lovrak bio suvremenik današnjih adolescenata, vjerojatno bi poželio pisati ovako kako piše Branka Primorac.
Ludwig Bauer

Branka Primorac ostvarila je još jedno djelo blisko i korisno mladima. S druge strane otvara prozor roditelju, odgajatelju i svakom drugom zainteresiranom čitatelju u ponašanje i dušu današnje mladosti koja traži dokaze svoje posebnosti.

Božidar Prosenjak

 

© 2019. by znaor.com

Pretraga